среда, 5. март 2014.

III део - ДНЕВНИК ОТВОРЕНЕ КЊИГЕ



Бата OFF NАТА – у IN наставцима на

ОЧАРАВАЈУЋА ПРОМАЈА ЈЕДНОГ НАРОДА


URL  OTVORENA KNJIGA  Serbian Café: Diskusije: Knjizevnost html   URL  OTVORENA KNJIGA
 _on sve vise stvara i "vissak znacenja"...  zvuci vam poznato?  naravno, tako se razvijala i pisana  rec_

Amika (*.verat.net) - Kada se NATO-bombardovanje Jugoslavije privelo nekakvom kraju, uvideo sam da su moji internet-tekstovi o tome, zajedno sa reakcijama, odgovorima i polemikama koje su izazivali, jedna nedeljiva celina. Ucesce mnogih, meni nepoznatih sagovornika na virtuelnim forumima unelo je u njih specificnu dramatiku i ritam, emotivnost i polemicki ton. Kroz te internet-dokumente nazirale su se jos najmanje dve price koje su se mogle do kraja samo romaneskno iskazati.
Tako je nastao nas prvi internet-roman "Savrsen zlocin": zacet i vecim delom napisan na Velikoj Mrezi, na kojoj se uglavnom i "dogadja", uz interaktivno ucesce citalaca i njihovog "viva vox" - zivog "glasa" realnih licnosti koje su ujedno i likovi ovog romana. Stvarne, meni licno nepoznate sagovornike iz jedne virtuelne dimenzije - Interneta prebacio sam u drugu, jos virtuelniju - u knjizevno delo.
Pastir Kostja (209.148.*) - Drago mi je da se neko konacno sjetio da iskoristi "Serbiancafe" u romanu, jer ove diskusije i likovi to zasluzuju. Veoma me interesuje kako si struktuirao pricu, mislim da forumi "diskusija" po samoj svojoj formi nude fantasticne mogucnosti. Na neki nacin, to je postmoderno po sebi.
Ono sto mene ovdje opija jeste kakofonija, guzva, zamor, "babe i zabe"... Abnormalan broj likova sa abnormalnim brojem pseudonima, koji zuje izmedju stubova nosaca, ocaravajuca promaja jednog naroda u krizi. Ne mislim da to treba da lici na bitnicke tekstove potopljene u trip, ali cak ponesto i od toga.
Zorge (209.253.*) - Moj prvi utisak je da su 'citati' sa Interneta "isfiltrirani" i skraceni. Zbog toka romana?
Jedan od junaka (203.109.*) - Kao i vecina stvari koje si objavio na ovom forumu knjiga je dosta dobra.
Kremba (212.62.*) -  Nisam neki kriticar, pa jedino mogu da kazem da mi se svidja, iako me vraca u period koji bi' radije da zaboravim. Takodje, osecam da sam i ja deo nje, ne samo zbog  dva moja teksta, vec sto sam dosta tih diskusija i poruka i sam procitao. Bilo, ne ponovilo se!
Pastir Kostja (209.148.*) - Cestitam na nominaciji medju 20 odabranih za NIN-ovu nagradu! Bravo covece!!!
Ivy (*.Level3.net) - “Savrsen zlocin” sam dobila juce i uvece ga procitala svojim najblizim ne rekavsi im o mom ucescu u romanu, jer vecina njih i ne zna da ja vodim 'double life' - virtuelna Sneki, aka Ivy, aka Kosovski Bozur, aka...i stvarna ja. Svi su jednoglasno reagovali: ko ce sada da te slusa da citas o necemu sto je tako "pase", sramni i neuspeo pokusaj, sve vec znamo...taj pisac nema dobar timing, sta je mogao novo da kaze i zapise...
Medjutim... Medjutim, prevarili su se.
Kako su se price redjale, tako se lik 'Sneki' odmah izdvojio i razdrazio ih. 'Sta hoce ta mala'?... 'Cekaj da cujemo sta kaze Sneki na ovo'... Ne shvatajuci da im ta Sneki cita dok nije doslo do 'white noise'. Onda su svi uzviknuli: ovo je neka tvoja istomisljenica, a?
Knjiga je zaista kolaz ili overllaping malih eseja koje pripovedac usmerava ka trazenju smisla u besmislu. Putujes citajuci i skoro da si uspeo da docaras taj nedostizni 'audio-vizuelni' dozivljaj kojima teze svi pisci. Miko, ja mislim da je ovaj tvoj mali eksperiment uspeo.
Anastasia (194.226.*) - Ovo je, barem, pocetak. "Pobegli" smo u prostor Mreze od stampe, kritike, izdavaca... Gde smo sada?
Amika (*.verat.net) - U neistrazenim prostorima novog medija. U Velikoj Mrezi razapetoj preko citave planete koja nas sve povezuje: gde god je dodirnes u vezi si sa svima koji su je takodje dodirnuli ili ce to uciniti.
Anastasia (194.226.*) - Internet je mogucnost da se ljudi priblize jedni drugima. On je sredstvo, ne cilj... kao sto mnogi misle.
Sto se mene tice, Internet je postao najznacajnija stvar u zivotu jer samo on omogucava komunikaciju sa vecinom mojih prijatelja, cak i najdrazih. Naravno da zelim da im cujem glas, zato ih ponekad zovem... Ali najduze rasprave o nekim ozbiljnim stvarima, one koje su se nekada vodile u privatnim sobama... psihoanalize... histerike... ponekad i ubijanje vremena...
Internet... Internet...
Margarita (33.123.*) – Raznovrsne informacije svakodnevno pune Mrezu a ona se ne prepunjava. Stvara se “vissak znacenja”, trepere energetska polja oslobodjene duhovnosti.
Zvuci vam poznato, zar ne? Naravno, tako se razvijala i pisana Rec.
Stefan (*.yubc.net) -  Ali se TA REC, na Internetu, ne moze cenzurisati ili zabraniti. Blizu smo velikog sna svih stvaralaca: na tekst se moze odgovoriti samo tekstom, na sliku – slikom.

У ИМЕ СВЕТЛОСТИ

URL K OTVORENA KNJIGA J Serbian Café: Diskusije: Knjizevnost html L  URL K OTVORENA KNJIGA
_glavna licnost je internet sastavljen od mnogo glasova: polifonija prozora, prostora i panteonske elektronike 

Amika (*.verat.net) - U dokumentarnom sloju "Savrsenog zlocina" prikrivene su i dve paralelne, romaneskne price, dva sveta sa kojima se on povremeno preklapa. Jedna otvara pitanja ekoloskog unistavanje tokom agresije i sluti Dan Sedmi, sa vise mogucnosti njegovog tumacenja. Druga je parabolicna prica o "brzini sirenja mraka".
R (149.99.*)  - Nisam mogla da "skinem" roman pa ga procitah ovako online, u jednom dahu. Dobro si ovo uradio. Mislila sam da mi se nece svideti, ne znam ni sama zasto, ali ispostavilo se da je to bila samo jos jedna predrasuda. Dobro si "ukomponovao" pricu i razgovore sa ovog foruma, sve se dopunjava, ide logicnim sledom...
Sa druge strane, mislim da ipak moj sud nije bas najobjektivniji jer sam sve to dozivela jako emotivno, vratila sam se u to vreme, osetila sav onaj uzas. Samo mi je zao sto nisam sacuvala poruke koje sam razmenjivala sa nekim Francuzima, Amerima, Englezima i Albancima. Verujem da bi to bio dobar dodatak knjizi...
Bio je tu neki Amer koji mi je rekao "Veceras cu sedeti ispred TV-a, uz kokice i uz slike ubijenih Srba. By the way, koliko je clanova tvoje porodice poginulo danas?
Amika (*.verat.net) - Koristeci mogucnosti Interneta i zeleci da cujem druga i drugacija misljenja, postavio sam na vise diskusionih foruma istu temu: “U ime svetlosti, darovala nas je tama”. Odziv je bio zanimljiv, a meni nepoznati ucesnici inspirisani za diskusiju. Bila je to nadmoc samog dogadjanja, glasovi iz paralelnog sveta ove ili one virtuelne stvarnosti koji se ne mogu zapostaviti.
R (149.99.*) - Sa druge strane bila je tu i jedna devojka iz Londona kojoj sam pisala kako se moj brat zatekao pored kasarne u trenutku kad je pocelo njeno bombardovanje i kako se sakrio pod klupu. Djacki ranac koji je, trceci, bacio sa ramena, ostao samo bezvredna krpica, unistena gelerima. Posle dva dana primila sam desetine mail-ova u kojima su me deca iz jedne engleske skole pitala kako je sada moj brat. Naime, devojka je moju poruku prosledila svojim prijateljima - profesorima koji su to deci citali, uz komentar da ne stradaju samo zgrade vec i deca njihovih godina to prozivljavaju.
Pa onda neki divni Francuzi...Stvarno steta, mislila sam da cu, izbrisavsi sve to uspeti da zaboravim.
Ivy (*.Level3.net) - I ja sam mislila da Miki 'tajming' nije dobar jer je proslo vreme i sve je vec receno. Medjutim dobro je sto cela prica ima neku 'filozofsku' nit o zivotu, pa nije obojena toliko politikom i ne ide u patetiku i patos, onda bi bila 'nova Krvava bajka', a to bi bilo tragicno po pisca. Ovako se Mika 'izvuk'o', uz smiraj/spokoj iz “Majstora i Margarite” Bulgakova koji po meni nije nadjen u zivotu.
R (149.99.*) - Da, najvaznije (i najbolje) je upravo to sto je izbeg'o patetiku koju sam ja ocekivala. Tesko je pisati o stvarima koje te jako bole i izbeci patetisanje, no, zaista je uspeo. Mislim da su diskusije sa ovog foruma dosta pomogle tome, odvracale ga od onoga sto je zaista osecao. Kao sletanje na zemlju, gledanje na sve to iz jednog drugog, drugacijeg ugla.
Ivan B. (*.ATT.net) - U “Savrsenom zlocinu”  glavna licnost je Internet sastavljen od mnogo glasova - polifonija prozora, prostora i panteonske elektronike - ako bih nesto tako uopste mogao da kazem. Istorija se sastoji od fragmenata, kao sto je rekao Benjamin i divljeg besa proslosti. Kod tebe i jedno i drugo postoji, ali i nesto trece: glediste rakete, njen nisanski mehanizam, njena posvecenost cilju. Ne samo onom koji joj je "ukljukan" sa karte, nego cilju u nama, duboko u samom sredistu, izmedju tipskog i arhetipskog.
Bilo je vrlo uzbudljivo citati ove pasaze. Prvi srpski roman o Internetu - eto tako zapocinje istorija.
Marina (147.226.*) – Procitala sam "Savrsen zlocin" on line, odstampala ga i ukoricila. Zadovoljstvo mi je bilo. Jos od prvih studentskih protesta "91 (kada sam u sobi za plakate provodila neograniceno vreme) pokusavam da dokumentaciju sacuvam i sazmem u neki oblik. Jedini nacin koji priznajem je kroz ovakve napore. Time se ona izrazi na univerzalniji nacin koji prevazilazi dokumentarno.
Amika (*.verat.net)  - Agresija i zlo koje nam se dogodilo tokom 1999. godine bilo je - sa gledista civilizacijskog nivoa na kome se svet nalazi - nemoguc dogadjaj. Zbog toga se nije ni moglo sagledati polemicki i intelektualno, vec pre svega kao metafora viseg reda. Dokumentarni sloj se morao "pretopiti" u romaneskni tako da postojece i nove licnosti, uz sacuvanu ubedljivost dokumentarnog, postanu i likovi romana, jedne nove stvarnosti koja je, kada se to autoru posreci, "istinitija i stvarnija od same realnosti".
Margarita (33.123.*) - Istorija se uvek dogadja nekom drugom; tako je cak i kada se sam nadjes pod njenim ledenim rezom. Prvo njeno ime je preziveti, a sva nedovrsenost ranijeg zivota i varljivost mogucnosti postaju nova virtuelna (ne)stvarnost. Nista se, u stvari, nije ni dogodilo, samo su svetovi zamenili mesta.
Amika (*.verat.net) – "Stvaranje istorije" pocinje kasnije, kroz borbu za njenu interpretaciju, tu mocnu "kcer svog vremena". Nepromenljivi ostaju zaboravljeni fragmenti, ona OUT istorija koja nije interpretirana jer je individualna, licno obojena i samim tim nemanipulativna; to su IN dokumenti alternativne a mozda i buduce istorije. Izgubljeni fragmenti u mozaiku vremena iz kojih prosijava potiskivano.

IN & OUT

URL K OTVORENA KNJIGA J Serbian Café: Diskusije: Knjizevnost html L  URL K OTVORENA KNJIGA
_ostali opkoljeni i dobili zestoke batine. mi preziveli jurili smo do vrha zgrade i gore se primirili strepeci

Predrag (212.200.*) – Sa TV ekrana zrace sreca i mazohizam podanistva: velika pobeda, pravda, obnova, izgradnja... Na ulicama jece zvizduci, dugacke kolone demonstranata mogu se meriti samo sa velicinom pobede.
Amans (*.novogate.com) - Murkani su ispalili par zagusljivaca, pravo u masu, oko 200 metara dalje; ne znam da l’ su nekog pogodili. U istom trenutku su krenuli na juris. Pobegli smo glavom bez obzira, pravo na taj oblak suzavca koji nam se neminovno isprecio. Opet smo se nagutali gasa, samo sto je sada stradalo mnogo vise ljudi, zena i starijih koji su bili tamo gde su pali suzavci. U odnosu na onaj sok suzavac od juce ovo nije bilo nista strasno, ali opet pece i ne vidis gde bezis...
Lili (*.spidernet.net) - U ponedeljak, Marija je ucestvovala u akciji "Otpora" i delila letke "Hocu i ja da budem narodni heroj". Dosla policija, privela decu, a ona kaze: "Vodite mene, a ne decu". Pa je, sa njenih punih 65 godina, slikali sa brojem, anfas i profil; ispitivali sa kim se druzi, a ona kaze: "Sa unucima", ko finansira Otpor, a ona kaze: "Da imam para, ja bih finansirala"; da li je jos nekog zavrbovala, a ona kaze: "Sta imam da vrbujem, pa da ljudi ostanu bez posla. Ja sam penzioner i bas me briga." Pitali je za jos nekog otporasa, a ona kaze: "Moj muz, ali sam je hteo, nisam ga ja nagovorila", pa da li je placaju za akcije, a ona rekla da bi, kada bi joj to ponudili, odmah napustila Otpor... Sve u svemu, preko dva sata u stanici u Majke Jevrosime...
Amans (*.novogate.com) - Tek posle sat vremena policija je presekla demonstrante na raskrsnici  Kneza Milosa i tako nas opkolila. Krenuli su na juris iz Srpskih Vladara i iz Nemanjine. Bas su se zaleteli i mi smo morali da bezimo, neki prema Slaviji a nas 100-tinak se stekovalo na pocetku Njegoseve. Bacili su suzavac i ja sam krenuo da ga vratim. E, tu sam se svetski zajeb'o: to je bila ona najgora vrsta koja eksplodira i rasprsuje se na sve strane... Eksplodirao je uz zvuk "topovskog udara" i rasprsio se 20 metara unaokolo, meni u oci, usta, nozdrve, a neke iglice su mi se pozabadale po celoj faci i vratu... Poceo sam da placem i vristim,  a i onaj ortak pored mene...
Talicni (210.145.*) - "Covek se pendreka boji dok ga ne dobije po ledjima. Kada se pojavi bol - nestaje strah", kaze jedan od demonstranata koji je preziveo "susret prve vrste" sa ovdasnjim cuvarima reda. Kako raste represija, tako raste otpor.
Lili (*.spidernet.net) - Jutros, opet zvone kod mene, kazu: "Postar". Ja se smejem, otvaram i pitam: "Pa gde je postar"?  "Jel'  tu Toma C....?" "Nije", rekoh, "al je blizu". Jedan mi trazi licnu kartu, drugi dotle lepo pretrese stan, da vidi da ne krijem Tomu. Kazem im gde je Toma, oni odu pa i njega privedu. Isto slikanje, isto otisci prstiju, ista pitanja ko i Mariji, on isto odgovori i ode kuci, sa svih svojih 70 godina.
Amans (*.novogate.com) - Ja sam bio u haosu, lice mi je gorelo, nisam mogao da otvorim oci tako da nisam video nista oko sebe, mislio sam da sam definitivno oslepeo. Jurio sam k'o muva bez glave uz Njegosevu, uz pomoc nekih ljudi koji su me vukli, plakao sam k'o nikad, oci su mi otisle u kurac, onesvescivao sam se povremeno od nesnosnog bola po celom licu, posebno celu, vratu i ocima...
Grafit-man (*.EUnet.yu)
Sta si sve mast’o, sta si sve sniv'o / Sad cekas da ti neko plati pivo.
Navece navijes ploce stare / Nikad ti ne's napisati memoare.
Al' nocu ti dodju u san / Asteriks i Sandokan
Ljuto kazu: Diz' se stoko! / Razmisli jos jednom, udahni duboko,
Ustaj stoko, diz' se moje oko!
Profesor Gale (*.telus.net) - Mi smo trceci prosli Skupstinu Srbije, neki su produzili prema Terazijama a drugi se sklonili u dvorista po okolnim zgradama. Ja sam uleteo u neko dvoriste gde je vec bilo dosta uplakanih ljudi i zena. Svi su znali za onu foru sa vodom tako da se niko nije zajeb’o pa smo na cesmici samo pili vodu i umili se. Mnogi nisu uspeli da udju u haustore pa su ostali opkoljeni i dobili zestoke batine. Mi preziveli jurili smo do vrha zgrade i gore se primirili, strepeci da se tamo ne popnu. Bili smo u klopci. Jedna zena nam je otvorila vrata stana, dala nam vode i obavestila nas gde su, pa smo tako posle pola sata izasli, jedan po jedan i svako na svoju stranu.
Amans (*.novogate.com) - Dokopao sam se prvog kafica a pola ljudi je pobeglo jer je moja majica bila natopljena suzavcem i zracila je okolo. Kiselom sam malo sprao grlo jer me nesnosno peklo. Sva sreca pa sam znao da ni slucajno ne treba dirati oci jer je taj vojni-murkanski suzavac mnogo zajeban i napravljen je da ne mozes da ih isperes. Kao da si se polio vrelom vodom po licu. 

WORK IN PROGRESS

URL K OTVORENA KNJIGA J Serbian Café: Diskusije: Knjizevnost html L  URL K OTVORENA KNJIGA
_ima na svetu bog zna koliko razlicnijeh glasova, ali ni jedan nije bez znacenja_ima na svetu bog zna koliko

Amika (*.verat.net) – Orao lebdi na vrhu Neba…
Ali prethodno jedno pitanje: moze li se napisati internet-roman “Otvorena knjiga”, drugaciji od ostalih? Knjiga koja ce biti struktura tekstova, mojih I vasih, nasa nova mogucnost da savladamo stvarnost?
Vidite I sami: nad rusevinama utopija u nama I oko nas lebde tekstovi-poternice za odbeglim smislom. Ako okupimo one koje pripadaju Orlovom gnezdu, mozda ce se dogoditi mali/veliki BUM fragmenata, novo cvrsto jezgro magme u oblacima prasine I pare…
Dakle, ipak:
Orao lebdi na vrhu Neba
A lovac sa psima kruzi svojom stazom…
T. S. Eliot
Ivy (*.Level3.net) – Dobro si uklopio "white noise", izuzev nekoliko iskaza koje smatram "manipulativnim" i nepotrebnim. Kako ces od takvog materijala da sacinis roman? Ko su ti licnosti?
Amika (*.verat.net) – Ivy, usla si u igru "Otvorene knjige" i vise ti nema spasa. Zacetak teksta je tu, ostalo je u domenima slutnji. Ovo je jedna od mogucnosti, zasto da ne?
Ivy (*.Level3.net) -  Ah, da... Znala sam sta ces mi odgovoriti: 'radna' verzija, tek predstoje prepravke... Sto bih ja rekla 'work in progress'; isto kazem i za sebe - ja sam 'work in progress'.
Amika (*.verat.net) – Knjizevno delo ima svoje unutrasnje srediste, neku vrstu karme prepoznavanja prica koje moraju da budu ispricane. Ovako ili onako. Seti se, pocelo je sa "Orao lebdi na vrhu Neba / a lovac sa psima kruzi svojom stazom".
Ivy (*.Level3.net) - Ti bi o politici na civilizovan, sofisticiran, filozofsko-poetski nacin, pa malo T. S. Eliota, pa malo W. B. Yeatsa... To moze samo sa jedne emocionalne i vremenske distance. Zar "Savrsen zlocin" mora da dobije nastavak? Zasto ne pises neku drugu knjigu?
Amika (*.verat.net) - Interesuju me vidjenja onoga sto se dogadja, subjektivne istine koje su nepromenljive. I metafore koje to stanje odslikavaju.
Margarita (33.123.*) – "Ima na svetu Bog zna koliko razlicnijeh glasova, ali ni jedan nije bez znacenja" (Korincanima poslanica prva apostola Pavla, 13,10).
Stefan (*.yubc.net)  - Doziveo sam (i preziveo) slicnu bezaniju. Scene iz filmova “katastrofe”: puste ulice, tamni prozori i zakljucane kapije, prazne raskrsnice na kojima se ravnodusno smenjuju svetlosti semafora. Projuri poneko policijsko vozilo okiceno svetlostima kao bozicna jelka. Kada nestane iza ugla zacuje se huk mase, zvizduci i zvizdaljke, nejasni povici i pisak sirena koje se lome duz ulica. Onda odjednom nastupi muk, teska tisina koju nista ne moze da objasni. Kao da si jednim potezom prebacen u neko drugo vreme, noc i godinu, kada beogradske lipe isto tako mocno mirisu a puste ulice su samo asocijacija za blizinu jutra.
King (*.edu.au) - BULEVAR
Huk mraka i jecaja, tutanj vodenog topa
drhte joj bludne oci, ruka mi prolaze kopa
gdje otici odavde, kad sve je tako cudno
 odvaja se svjetlo od lampe, lijepe se ruke bludno
precicama kroz dvorista, ko kroz mladost svoju
svjetlost semafora bjezi, prebrzo mijenja boju
bulevar pritisce zebnja, misao se skvrcila cedno
pesimisticki stihovi teku,stvari su rastacu bijedno
prigusena svjetlost krije ljepotu prosloga maja
nemam srece, ovo je samo otpadak nekadasnjeg raja
(Dany Free)
Ivy (*.Level3.net) - U jednom klubu u SoBe, na meniju su odstampani stihovi Kahlil Gibrana:
"Yesterday is but today's memory... And tomorrow is today's dream". Odusevila sam se, tako je sve to delovalo nestvarno uz hip-hop/tehno muziku i "industrijski" unutrasnji dizajn...
Takvu knjigu treba da napises! To je post-modernizam, "only in America". Naravno, uz "breeze" sa Atlantika... Ne da se opisati recima.
Amika (*.verat.net) – Kada dodjes u Beograd, odvescu te u kafe u kome gosti dobijaju mali dnevni podsetnik na kome pise: "Vas danasnji dan je nagrada ili kazna za jucerasnji".
Ivy (*.Level3.net) - Pa to je tipican kafe/restoran 'na americki nacin'!
Amika (*.verat.net) – Ni slucajno. Nema u njemu niceg silikonskog, vec je francuskog tipa sa srpskim preterivanjima. Cak se oseca i miris "gitanes" u vazduhu.
Ivy (*.Level3.net) - Ti mislis na one drusne, 'krkne' zene a la Rubens, rasterecene svake 'prirodne gravitacije', vs. americkim barby-doll siliconskim plavokosim-dugonogim lepoticama?
Amika (*.verat.net) – Mislim na citirani tekst mudrog Duska Radovica. Nema tu mnogo prostora za  secanja i snove, vec novo danas za tvrdo juce.
Ivy (*.Level3.net)  - Mislila sam na 'moj' kafe, 'millenijum-style', a ne 'tvoj'.
Moj mesni 'shooters' je na kanalu, gde ja 'hangout'/zevzecim uz hladno pivo. Kao nasi splavovi, recimo: sedis na doku, a preko puta su ukotvljene jahte i jedrilice na cijim palubama preplanule lepotice pijuckaju isto hladno pivo koje im donose kelnerice (inace wannabe/aspiring glumice i modeli) iz 'Shooters'-a. Unutra je bazen gde se obicno odrzavaju 'najbolje silikonske grudi', 'najbolja guza' -takmicenja. Na ogromnim ekranima preplanuli mladici gledaju neki sportski prenos... To je ovde autenticna zabava, iliti mesni hangout.
Amika (*.verat.net) – Razocarala si me, ja sam mislio da su Ameri manje "virtuelni". Ili je to neki rajski rezervat?
Ivy (*.Level3.net) – To je kraj ovog veka. Eliot ga je prorocki video jos 1934. godine! 
"Gde nam je Zivot izgubljen u zivljenju?
Gde je mudrost izgubljena u znanju?
Gde znanje izgubljeno u informaciji?
Krugovi Neba u dvadesetom veku
Odvode nas sve dalje od Boga,
I sve blize Prasini."

СТАВИТЕ НА УСТА ХАНЗАПЛАСТ


URL K OTVORENA KNJIGA J Serbian Café: Diskusije: Knjizevnost html L  URL K OTVORENA KNJIGA
_ nije problem s intelektualcima sto ne znaju... nego sto nemaju organe, a narocito sto nemaju k... kurazi

Salamander  (*.novogate) – By N: U Bgd je pravo tropsko vreme. Bgdjanke su se odmah "svukle" u minice i tange, Bgdjani su poceli da furaju najnoviju musku "crnu" modu sa tamnim cvikerima. Uvece se po Bgd-u organizuju nezaboravne i sulude plesne zurke i zabave na obali jezera na Adi u brojnim kaficima nacickanim na obali!  To se moze i konstatovati po fenomenalnom ozvucenju i light-showu koji stoji instaliran na terasama ovih tropsko uredjenih kafica. Stolovi i stolice su izneti na samu plazu, pa se zaista ima ugodjaj da ste negde na moru! Tako se polako "vraca" primorski duh u Bgd, a u Bgdjanima se budi "duh" predaka...
Karaburac (*.skf.com) - By Perica Gunjic: - Nije ti, bre, ovo Beograd, idiote - vice starija zena u crnini jednom od policajaca koji ispred zgrade kraljevacke opštine u "maricu" uvode devetoricu momaka u majicama "Otpora". Stotinak ljudi koji su došli da podrze registraciju Narodnog pokreta "Otpor", takode pokušavaju da spreci policajce. Ovo hapšenje je, u odnosu na beogradsko premeštanje kostiju, miroljubiva policijska akcija. Policija bi da fizicki spreci potpisivanje podrške "Otporu", ali im ljudi ne daju da pridu stolu. Jedna zena im se unosi u lice:
- Misliš da ceš tek tako da prodješ? Misliš da ovde možeš da biješ narod?
Niko ih se ne plaši, bez obzira što su kordoni policije nekoliko dana ranije divljali po Beogradu. Vecina lokalnih policajaca je iz Kraljeva, grad je mali, svi se znaju, a na demonstracijama, kada je odbranjena lokalna televizija, ucestvovao je svaki treci Kraljevcanin.
Salamander (*.novogate) - Zbog nesnosne zege i plakatni rat je posustao. Samo se jos mogu videti iscepani plakati Otpora sa kojih gleda nekadasnja faca Radojka kome je u Pozarevcu razlupan i polomljen nos...
Karaburac (*.skf.com) - Narod vice i protestuje, no policajci ipak završavaju posao zbog koga su došli. Otimaju sto i nose ga u zgradu opštine, odakle je donet. Ljudi im aplaudiraju na "podvigu". Neki još trce za stolom da na brzinu potpišu podršku "Otporu". Policajci ga podizu visoko u vazduh. Kamera televizije Kraljevo sve to snima sa opštinskog prozora a taj snimak ce istog dana uveseljavati sugradane.
Posle manje od jednog sata policija je pustila devetoricu uhapšenih momaka. Napravljena je kolona na celu sa mladicima iz "Otpora" koja se pobednicki prošetala gradom i od prolaznika dobila aplauz.
Talicni (210.145.*) - Na Radio Indeksu ponovo se moze cuti hit iz vremena protesta 1996/97:
Pacovi su uništili zmije, / slonovi su podlegli,
pametan je svako ko se krije, / qudi su pobegli...
Stavite na usta hanzaplast, / pacovi iz podruma uzeli su vlast!
Et (139.134.*) - Bilo kakav protest protiv nasilja nad nasim narodom na Kosovu obesmislili su nasi veliki stratezi. Umesto pravne drzave njihov odgovor je  - osveta. Sada nama treba Oslobodilacka vojska!!! Studente u Beogradu vise ne prozivajte za nepatriotizam, ono sto oni rade makar se moze nazvati otporom. 
Talicni (210.145.*) - Na Dan bezbednosti, "otporasi" su u dugackoj koloni dosli pred policijsku stanicu da se "predaju". Medjutim, policija je ulicu preprecila "kecom" a zatim je doslo pojacanje u dzipovima i specijalci su formirali kordon. Ispred je izasao jedan policijac koga su saletele devojke iz "Otpora". On je dopustio da poloze cvece i poruke na jedan dzip, a njegove kolege u kamuflaznim uniformama pobacale su cvece u kontejner.
Lazar S. (*.sezam.pro) - Sedam je razloga zbog kojih je "Otpor" postao najopasnija i najprogonjenija politicka formacija u Srbiji:
1. Vlast se u njemu prepoznala, kao u ogledalu. Tako je i ona pocela.
2. Oni se ne mogu ucenjivati kao opozicija. Nemaju partiju, prihode, imovinu, staru stednju, platu, topli obrok, penziju, stan, automobil...
3. U policiji ne postoje njihovi dosijei, oni nisu kriminalci, dileri, lopovi i lazovi pa nema ni ucena.
4. Oni nisu promenili stranu, niti se udomili iz jedne partije u drugu pa u trecu.
5. Nemaju lidera, organizaciju, adrese, upravne odbore, spiskove clanova i simpatizera, a sto je "najgore" jos nisu izradjali ni decu.
6. Nepredvidivi su u akcijama jer imaju pameti i duha, humora i hrabrost, mladosti i izdrzljivosti.
7. Nenasilna su organizacija i insistiraju na tome, pa im pristupa sve vise starijih i uglednih ljudi...
Stefan (*.yubc.net) -"Vladajuca oligarhija je stvorila i nametnula zakone koji ne uspostavljaju red u drzavi Danskoj, vec su remetilacki faktor i reda, i pameti. Da bi paradoks bio potpun, to su zakoni odmazde i zakoni haosa. Nije problem s intelektualcima sto ne znaju sta se desava, nego sto nemaju organe, a narocito sto nemaju k... kurazi", izjavio je profesor Ratko Bozovic.
Talicni (210.145.*)
Svaka čast!
Pacovi iz podruma uzeli su vlast!
Pacovi su sve izujedali,
nametnuli svoju kulturu,
kada su se svi predali
 zaveli su diktaturu…

НОВИ ОСМЕХ ДРЕВНЕ ВИЗАНТИЈЕ

OTVORENA KNJIGA  OTVORENA KNJIGA  OTVORENA KNJIGA  OTVORENA KNJIGA 

Amika (verat.net) – Неистражени су простори Велике Мреже. Разапета око читаве планете, она је насељена милионима адреса и мега милионима “белих” места. Али, где год је додирнеш, у вези си са свима који су је такође додирнули или ће то учинити.
Интернет, са свим својим могућностима и моћима, као да се материјализовао из најлепших  снова старих алхемичара и модерних уметника. Тражили су мистични “Камен мудрости” и “Интегралну уметност”, а добили Мрежу Свезнања и Нови Свемедиј.
Интернет је нови медиј који у себи обухвата могућности свих осталих. Он речима, слици, звуку, боји и покрету додаје оно најдрагоценије код сваког од нас – додаје му  интерактивност. Хоће ли се она исказати кроз информацију, комуникацију или креативно учешће у делу/пројекту зависи од много чега, али та могућност сада постоји, отворена за реализацију, чека ваше, моје, њихово учешће. Фантастичан људски потенцијал, до сада заробљен у личности и тек делимично исказиван, чија се сума може исказати само свемирским мега бројкама, почиње да се ослабадја. Разноврсне информације и стваралаштво свих врста свакодневно  се слива у Мрежу, постојеће непрекидно добија нове контексте продукујући “вишак значења”, почињу да трепере енергетска поља ослобођене духовности.

И – шта се сада догађа, зашто је то важно? Зато што је до сада све што постоји морало бити реализовано У ПРОСТОРУ, конкретизовано на место и облик. Од сада постоји све што је присутно у духовној сфери, све оно што постоји или је постојало У ВРЕМЕНУ.
А то значи да, на пример, Византија поново постоји. Константинопољ јесте опљачкан, попаљен и смештен у историју, хиљадугодишња култура и цивилизација Византије на чијим основама је настала Европа, она Византија која се на Западу деценијама гура “под тепих” и фалсификује као “оријентална деспотија”, сада може да васкрсне својим духовним вредностима, она није уништена док постоји у сфери културе и уметности, у цивилизацији и духовности.

Ево како то конкретно изгледа:

У XI веку у Византији живи и ствара Симеон Нови Богослов. Острогорски га назива “чувеним мистичарем” и једним од претеча исихаста чије се учење преко Свете Горе укоренило и у тадашњој Србији. Симеон је учио да човек поседује, уз моћ виђења и разумевања света око себе, и посебну УМНУ СВЕТЛОСТ која има три упореднапогледа”: на минуло, на мислено и на невидљиво.

Десет векова касније, у другој половини XX века, филозоф Карл Попер дефинише: Реалност је оно што делимо са другим људима и, уз постојање физичке и психичке сфере, издваја као посебну сферу “СВЕТ ПРОИЗВОДА ЉУДСКОГ ДУХА” у којој су књиге, симфоније, склуптуре, мода, авиони, компјутери... Тај виртуелно-стварни свет није супротност физичком и психичком већ је његова надоградња и мултипликација са којом успоставља интерактиван однос, пише Попер. Интеракција и садржај наших исказа су оно што постоји и што се смешта у индивидуи, информацији, култури - а ја томе додајем - данас и у виртуелним сферама, на Великој Мрежи.

Године 1997. Горан Петровић објављује изванредан роман “Опсада Цркве Светог Спаса”. За манастир Жичу у роману, он из Константинопоља доноси четири “никејска” прозора без којих би она била слепа а кроз који се виде “четири главна смера времена”: кроз први се види садашњост, кроз други прошлост, кроз трећи будућност, а кроз четврти се види “на даљину”. Претпостављам да га је учење Симеона инспирисало за ово решење, чак и ако није, они припадају истој духовној вертикали.

Године 2003. објављен је „Осмех Византије - интернет-роман Отворена књига“, а 2014. друго издање тог романа, први пут на Мрежи, на адреси http://osmehvizantije.blogspot.com/

Оно што је Симеон Нови Богослов открио, потврдио је Карл Попер, оживео Горан Петровић и актуелизовао у новом медију овај аутор са „Осмехом Византије“.

Роман је одмах постао непожељан. Зашто? Зато што
-          подсећа на примеру византијске (ромејске) цивилизације - која је трајала једанаест векова (1.100 година), претходила нашој и добрим делом је створила – да свет није почео са нама и овим структурама на власти и да ће трајати и после нас, процењујући наш јадни допринос томе;
-          намеће јеретичке помисли да су култура и њена традиција супериорнији од „културе“ манипулација и насиља;
-          шири пошаст различитих мишљења и њихове толеранције у истом животном и културном простору;
-          постоји на медију који се још увек не може усмеравати и контролисати;
-          не доприноси јачању високих капитала и стечених позиција, нити освајању нових;
-          као интернет-роман типа отворене књиге, „Осмех Византије“ никад неће бити коначно завршен (а ни савршен), а како је ово друго издање боље од претходног, постаће још непожељније.

Све то потврђује напред већ изречено: Византија постоји.
Да би те и многе друге заборављене вредности постале очигледне и “опипљиве”, да би биле шире познате и коришћене, да би биле занимљиве и обухватале и елемент игре коју свака права креација подразумева, Византија се мора поново населити. То ће оживети тело оне моје, наше и ваше, виртуелне и духовне, пријатељске и симпатичне хоботнице ARGONAUTA ARGE. У сумрачној сенци свесветске OCTOPODUS VULGARIS  појавиће се поглавља овог романа, трагачи за  византијском плавом бојом, изгубљеном “грчком ватром”, за Светом Софијом у изворном облику и једанаестовековним Константинопољем, за свим вредностима овога и онога света које више не смемо губити. Тако ћемо уместо  укинуте географије стећи нову као ефикасан противотров за све октоподе и све vulgarise овога и онога света…

Мала ARGONAUTA ARGA испузала је на жало код Константинопоља и пружила своје духовне краке све до Србије, Београда, Европе и „Осмеха Византије“:

У Београду – http://www.amika.rs/Bgd-sadrzaj.htm
У Белом Граду деспота Стефана Лазаревић -http://www.amika.rs/KnezevinaSrbija/1.htm
У Сингидунуму - http://www.amika.rs/Singidunum-sadrzaj.htm
У Ресави – манастиру и граду http://osmehvizantije.blogspot.com/

У виртуелном Београду, Србији и Европи - http://www.amika.rs/
У Таргет-граду Београду, на крају века и миленијума, милосрдне 1999- године – “САВРШЕН ЗЛОЧИН” – http://www.amika.rs/SAVRSEN%20ZLOCIN%20PDG/savrsen_zlocin.pdf

И на крају, да не заборавим:

Док се Земља још врти
И док још светлости има,
Господе подари свакоме
Оно што нема;
И не заборави,
Молим Те, не заборави,
На мене!
(И на вас…)

Миливој Анђелковић







Нема коментара:

Постави коментар