Бата OFF NАТА
– у IN наставцима на
ОЧАРАВАЈУЋА ПРОМАЈА
ЈЕДНОГ НАРОДА
_on sve vise stvara i
"vissak znacenja"... zvuci vam
poznato? naravno, tako se razvijala i
pisana rec_
Amika (*.verat.net) - Kada se
NATO-bombardovanje Jugoslavije privelo nekakvom kraju, uvideo sam da su moji
internet-tekstovi o tome, zajedno sa reakcijama, odgovorima i polemikama koje
su izazivali, jedna nedeljiva celina. Ucesce mnogih, meni nepoznatih
sagovornika na virtuelnim forumima unelo je u njih specificnu dramatiku i
ritam, emotivnost i polemicki ton. Kroz te internet-dokumente nazirale su se
jos najmanje dve price koje su se mogle do kraja samo romaneskno iskazati.
Tako je nastao nas prvi internet-roman "Savrsen
zlocin": zacet i vecim delom napisan na Velikoj Mrezi, na kojoj se
uglavnom i "dogadja", uz interaktivno ucesce citalaca i njihovog
"viva vox" - zivog "glasa" realnih licnosti koje su ujedno
i likovi ovog romana. Stvarne, meni licno nepoznate sagovornike iz jedne
virtuelne dimenzije - Interneta prebacio sam u drugu, jos virtuelniju - u
knjizevno delo.
Pastir Kostja
(209.148.*) - Drago mi je da se neko konacno sjetio da iskoristi
"Serbiancafe" u romanu, jer ove diskusije i likovi to zasluzuju.
Veoma me interesuje kako si struktuirao pricu, mislim da forumi
"diskusija" po samoj svojoj formi nude fantasticne mogucnosti. Na
neki nacin, to je postmoderno po sebi.
Ono sto mene ovdje opija jeste kakofonija, guzva, zamor,
"babe i zabe"... Abnormalan broj likova sa abnormalnim brojem pseudonima,
koji zuje izmedju stubova nosaca, ocaravajuca promaja jednog naroda u krizi. Ne
mislim da to treba da lici na bitnicke tekstove potopljene u trip, ali cak
ponesto i od toga.
Zorge (209.253.*) - Moj prvi utisak je da
su 'citati' sa Interneta "isfiltrirani" i skraceni. Zbog toka romana?
Jedan od junaka
(203.109.*) - Kao i vecina stvari koje si objavio na ovom forumu knjiga je
dosta dobra.
Kremba
(212.62.*) - Nisam neki kriticar, pa
jedino mogu da kazem da mi se svidja, iako me vraca u period koji bi' radije da
zaboravim. Takodje, osecam da sam i ja deo nje, ne samo zbog dva moja teksta, vec sto sam dosta tih
diskusija i poruka i sam procitao. Bilo, ne ponovilo se!
Pastir Kostja (209.148.*) - Cestitam na
nominaciji medju 20 odabranih za NIN-ovu nagradu! Bravo covece!!!
Ivy
(*.Level3.net) - “Savrsen zlocin” sam dobila juce i uvece ga procitala svojim
najblizim ne rekavsi im o mom ucescu u romanu, jer vecina njih i ne zna da ja
vodim 'double life' - virtuelna Sneki, aka Ivy, aka Kosovski Bozur, aka...i
stvarna ja. Svi su jednoglasno reagovali: ko ce sada da te slusa da citas o
necemu sto je tako "pase", sramni i neuspeo pokusaj, sve vec
znamo...taj pisac nema dobar timing, sta je mogao novo da kaze i zapise...
Medjutim... Medjutim, prevarili su se.
Kako su se price redjale, tako se lik 'Sneki' odmah izdvojio
i razdrazio ih. 'Sta hoce ta mala'?... 'Cekaj da cujemo sta kaze Sneki na
ovo'... Ne shvatajuci da im ta Sneki cita dok nije doslo do 'white noise'. Onda
su svi uzviknuli: ovo je neka tvoja istomisljenica, a?
Knjiga je zaista kolaz ili overllaping malih eseja koje
pripovedac usmerava ka trazenju smisla u besmislu. Putujes citajuci i skoro da
si uspeo da docaras taj nedostizni 'audio-vizuelni' dozivljaj kojima teze svi
pisci. Miko, ja mislim da je ovaj tvoj mali eksperiment uspeo.
Anastasia (194.226.*) - Ovo je, barem,
pocetak. "Pobegli" smo u prostor Mreze od stampe, kritike,
izdavaca... Gde smo sada?
Amika (*.verat.net) - U neistrazenim
prostorima novog medija. U Velikoj Mrezi razapetoj preko citave planete koja
nas sve povezuje: gde god je dodirnes u vezi si sa svima koji su je takodje
dodirnuli ili ce to uciniti.
Anastasia (194.226.*) - Internet je mogucnost
da se ljudi priblize jedni drugima. On je sredstvo, ne cilj... kao sto mnogi
misle.
Sto se mene tice, Internet je postao najznacajnija stvar u
zivotu jer samo on omogucava komunikaciju sa vecinom mojih prijatelja, cak i
najdrazih. Naravno da zelim da im cujem glas, zato ih ponekad zovem... Ali
najduze rasprave o nekim ozbiljnim stvarima, one koje su se nekada vodile u
privatnim sobama... psihoanalize... histerike... ponekad i ubijanje vremena...
Internet... Internet...
Margarita (33.123.*) – Raznovrsne informacije
svakodnevno pune Mrezu a ona se ne prepunjava. Stvara se “vissak znacenja”, trepere
energetska polja oslobodjene duhovnosti.
Zvuci vam poznato, zar ne? Naravno, tako se razvijala i
pisana Rec.
Stefan (*.yubc.net) - Ali se TA REC, na Internetu, ne moze
cenzurisati ili zabraniti. Blizu smo velikog sna svih stvaralaca: na tekst se moze
odgovoriti samo tekstom, na sliku – slikom.
У ИМЕ СВЕТЛОСТИ
_glavna licnost je internet sastavljen od mnogo glasova: polifonija
prozora, prostora i panteonske elektronike
Amika
(*.verat.net) - U dokumentarnom sloju "Savrsenog zlocina" prikrivene
su i dve paralelne, romaneskne price, dva sveta sa kojima se on povremeno
preklapa. Jedna otvara pitanja ekoloskog unistavanje tokom agresije i sluti Dan
Sedmi, sa vise mogucnosti njegovog tumacenja. Druga je parabolicna prica o
"brzini sirenja mraka".
R
(149.99.*) - Nisam mogla da
"skinem" roman pa ga procitah ovako online, u jednom dahu. Dobro si
ovo uradio. Mislila sam da mi se nece svideti, ne znam ni sama zasto, ali
ispostavilo se da je to bila samo jos jedna predrasuda. Dobro si
"ukomponovao" pricu i razgovore sa ovog foruma, sve se dopunjava, ide
logicnim sledom...
Sa druge strane, mislim da ipak moj sud nije bas
najobjektivniji jer sam sve to dozivela jako emotivno, vratila sam se u to
vreme, osetila sav onaj uzas. Samo mi je zao sto nisam sacuvala poruke koje sam
razmenjivala sa nekim Francuzima, Amerima, Englezima i Albancima. Verujem da bi
to bio dobar dodatak knjizi...
Bio je tu neki Amer koji mi je rekao "Veceras cu sedeti ispred TV-a, uz kokice i
uz slike ubijenih Srba. By the way, koliko je clanova tvoje porodice poginulo
danas?
Amika (*.verat.net) - Koristeci mogucnosti
Interneta i zeleci da cujem druga i drugacija misljenja, postavio sam na vise
diskusionih foruma istu temu: “U ime
svetlosti, darovala nas je tama”. Odziv je bio zanimljiv, a meni nepoznati
ucesnici inspirisani za diskusiju. Bila je to nadmoc samog dogadjanja, glasovi
iz paralelnog sveta ove ili one virtuelne stvarnosti koji se ne mogu
zapostaviti.
R (149.99.*) - Sa druge strane bila je
tu i jedna devojka iz Londona kojoj sam pisala kako se moj brat zatekao pored
kasarne u trenutku kad je pocelo njeno bombardovanje i kako se sakrio pod
klupu. Djacki ranac koji je, trceci, bacio sa ramena, ostao samo bezvredna
krpica, unistena gelerima. Posle dva dana primila sam desetine mail-ova u
kojima su me deca iz jedne engleske skole pitala kako je sada moj brat. Naime,
devojka je moju poruku prosledila svojim prijateljima - profesorima koji su to
deci citali, uz komentar da ne stradaju samo zgrade vec i deca njihovih godina
to prozivljavaju.
Pa onda neki divni Francuzi...Stvarno steta, mislila sam da
cu, izbrisavsi sve to uspeti da zaboravim.
Ivy
(*.Level3.net) - I ja sam mislila da Miki 'tajming' nije dobar jer je proslo
vreme i sve je vec receno. Medjutim dobro je sto cela prica ima neku
'filozofsku' nit o zivotu, pa nije obojena toliko politikom i ne ide u patetiku
i patos, onda bi bila 'nova Krvava bajka', a to bi bilo tragicno po pisca.
Ovako se Mika 'izvuk'o', uz smiraj/spokoj iz “Majstora i Margarite” Bulgakova
koji po meni nije nadjen u zivotu.
R (149.99.*) -
Da, najvaznije (i najbolje) je upravo to sto je izbeg'o patetiku koju sam ja
ocekivala. Tesko je pisati o stvarima koje te jako bole i izbeci patetisanje,
no, zaista je uspeo. Mislim da su diskusije sa ovog foruma dosta pomogle tome,
odvracale ga od onoga sto je zaista osecao. Kao sletanje na zemlju, gledanje na
sve to iz jednog drugog, drugacijeg ugla.
Ivan B.
(*.ATT.net) - U “Savrsenom zlocinu”
glavna licnost je Internet sastavljen od mnogo glasova - polifonija
prozora, prostora i panteonske elektronike - ako bih nesto tako uopste mogao da
kazem. Istorija se sastoji od fragmenata, kao sto je rekao Benjamin i divljeg
besa proslosti. Kod tebe i jedno i drugo postoji, ali i nesto trece: glediste
rakete, njen nisanski mehanizam, njena posvecenost cilju. Ne samo onom koji joj
je "ukljukan" sa karte, nego cilju u nama, duboko u samom sredistu,
izmedju tipskog i arhetipskog.
Bilo je vrlo uzbudljivo citati ove
pasaze. Prvi srpski roman o Internetu - eto tako zapocinje istorija.
Marina (147.226.*) – Procitala sam
"Savrsen zlocin" on line,
odstampala ga i ukoricila. Zadovoljstvo mi je bilo. Jos od prvih studentskih
protesta "91 (kada sam u sobi za plakate provodila neograniceno vreme)
pokusavam da dokumentaciju sacuvam i sazmem u neki oblik. Jedini nacin koji
priznajem je kroz ovakve napore. Time se ona izrazi na univerzalniji nacin koji
prevazilazi dokumentarno.
Amika
(*.verat.net) - Agresija i zlo koje nam
se dogodilo tokom 1999. godine bilo je - sa gledista civilizacijskog nivoa na
kome se svet nalazi - nemoguc dogadjaj. Zbog toga se nije ni moglo sagledati
polemicki i intelektualno, vec pre svega kao metafora viseg reda. Dokumentarni
sloj se morao "pretopiti" u romaneskni tako da postojece i nove
licnosti, uz sacuvanu ubedljivost dokumentarnog, postanu i likovi romana, jedne
nove stvarnosti koja je, kada se to autoru posreci, "istinitija i
stvarnija od same realnosti".
Margarita
(33.123.*) - Istorija se uvek dogadja nekom drugom; tako je cak i kada se sam
nadjes pod njenim ledenim rezom. Prvo njeno ime je preziveti, a sva
nedovrsenost ranijeg zivota i varljivost mogucnosti postaju nova virtuelna
(ne)stvarnost. Nista se, u stvari, nije ni dogodilo, samo su svetovi zamenili
mesta.
Amika (*.verat.net) – "Stvaranje
istorije" pocinje kasnije, kroz borbu za njenu interpretaciju, tu mocnu
"kcer svog vremena". Nepromenljivi ostaju zaboravljeni fragmenti, ona
OUT istorija koja nije interpretirana jer je individualna, licno obojena i
samim tim nemanipulativna; to su IN dokumenti alternativne a mozda i buduce
istorije. Izgubljeni fragmenti u mozaiku vremena iz kojih prosijava
potiskivano.
IN & OUT
_ostali opkoljeni i dobili zestoke batine. mi preziveli jurili
smo do vrha zgrade i gore se primirili strepeci
Predrag (212.200.*) – Sa TV ekrana zrace
sreca i mazohizam podanistva: velika pobeda, pravda, obnova, izgradnja... Na
ulicama jece zvizduci, dugacke kolone demonstranata mogu se meriti samo sa
velicinom pobede.
Amans (*.novogate.com) - Murkani su
ispalili par zagusljivaca, pravo u masu, oko 200 metara dalje; ne znam da l’ su
nekog pogodili. U istom trenutku su krenuli na juris. Pobegli smo glavom bez
obzira, pravo na taj oblak suzavca koji nam se neminovno isprecio. Opet smo se
nagutali gasa, samo sto je sada stradalo mnogo vise ljudi, zena i starijih koji
su bili tamo gde su pali suzavci. U odnosu na onaj sok suzavac od juce ovo nije
bilo nista strasno, ali opet pece i ne vidis gde bezis...
Lili (*.spidernet.net) - U ponedeljak,
Marija je ucestvovala u akciji "Otpora" i delila letke "Hocu i ja da budem narodni heroj".
Dosla policija, privela decu, a ona kaze: "Vodite mene, a ne decu".
Pa je, sa njenih punih 65 godina, slikali sa brojem, anfas i profil; ispitivali
sa kim se druzi, a ona kaze: "Sa unucima", ko finansira Otpor, a ona
kaze: "Da imam para, ja bih finansirala"; da li je jos nekog
zavrbovala, a ona kaze: "Sta imam da vrbujem, pa da ljudi ostanu bez
posla. Ja sam penzioner i bas me briga." Pitali je za jos nekog otporasa,
a ona kaze: "Moj muz, ali sam je hteo, nisam ga ja nagovorila", pa da
li je placaju za akcije, a ona rekla da bi, kada bi joj to ponudili, odmah
napustila Otpor... Sve u svemu, preko dva sata u stanici u Majke Jevrosime...
Amans (*.novogate.com) - Tek posle sat
vremena policija je presekla demonstrante na raskrsnici Kneza Milosa i tako nas opkolila. Krenuli su
na juris iz Srpskih Vladara i iz Nemanjine. Bas su se zaleteli i mi smo morali
da bezimo, neki prema Slaviji a nas 100-tinak se stekovalo na pocetku
Njegoseve. Bacili su suzavac i ja sam krenuo da ga vratim. E, tu sam se svetski
zajeb'o: to je bila ona najgora vrsta koja eksplodira i rasprsuje se na sve
strane... Eksplodirao je uz zvuk "topovskog udara" i rasprsio se 20
metara unaokolo, meni u oci, usta, nozdrve, a neke iglice su mi se pozabadale
po celoj faci i vratu... Poceo sam da placem i vristim, a i onaj ortak pored mene...
Talicni (210.145.*) - "Covek se pendreka
boji dok ga ne dobije po ledjima. Kada se pojavi bol - nestaje strah",
kaze jedan od demonstranata koji je preziveo "susret prve vrste" sa
ovdasnjim cuvarima reda. Kako raste represija, tako raste otpor.
Lili (*.spidernet.net) - Jutros, opet
zvone kod mene, kazu: "Postar". Ja se smejem, otvaram i pitam:
"Pa gde je postar"?
"Jel' tu Toma C....?"
"Nije", rekoh, "al je blizu". Jedan mi trazi licnu kartu,
drugi dotle lepo pretrese stan, da vidi da ne krijem Tomu. Kazem im gde je
Toma, oni odu pa i njega privedu. Isto slikanje, isto otisci prstiju, ista
pitanja ko i Mariji, on isto odgovori i ode kuci, sa svih svojih 70 godina.
Amans (*.novogate.com) - Ja sam bio u
haosu, lice mi je gorelo, nisam mogao da otvorim oci tako da nisam video nista
oko sebe, mislio sam da sam definitivno oslepeo. Jurio sam k'o muva bez glave
uz Njegosevu, uz pomoc nekih ljudi koji su me vukli, plakao sam k'o nikad, oci
su mi otisle u kurac, onesvescivao sam se povremeno od nesnosnog bola po celom
licu, posebno celu, vratu i ocima...
Grafit-man (*.EUnet.yu)
Sta si sve mast’o, sta si sve sniv'o
/ Sad cekas da ti neko plati pivo.
Navece navijes ploce stare / Nikad ti
ne's napisati memoare.
Al' nocu ti dodju u san / Asteriks i
Sandokan
Ljuto kazu: Diz' se stoko! / Razmisli
jos jednom, udahni duboko,
Ustaj stoko, diz' se moje oko!
Profesor Gale (*.telus.net) - Mi smo trceci prosli
Skupstinu Srbije, neki su produzili prema Terazijama a drugi se sklonili u
dvorista po okolnim zgradama. Ja sam uleteo u neko dvoriste gde je vec bilo
dosta uplakanih ljudi i zena. Svi su znali za onu foru sa vodom tako da se niko
nije zajeb’o pa smo na cesmici samo pili vodu i umili se. Mnogi nisu uspeli da
udju u haustore pa su ostali opkoljeni i dobili zestoke batine. Mi preziveli
jurili smo do vrha zgrade i gore se primirili, strepeci da se tamo ne popnu.
Bili smo u klopci. Jedna zena nam je otvorila vrata stana, dala nam vode i
obavestila nas gde su, pa smo tako posle pola sata izasli, jedan po jedan i
svako na svoju stranu.
Amans (*.novogate.com) - Dokopao sam se
prvog kafica a pola ljudi je pobeglo jer je moja majica bila natopljena
suzavcem i zracila je okolo. Kiselom sam malo sprao grlo jer me nesnosno peklo.
Sva sreca pa sam znao da ni slucajno ne treba dirati oci jer je taj vojni-murkanski
suzavac mnogo zajeban i napravljen je da ne mozes da ih isperes. Kao da si se
polio vrelom vodom po licu.
WORK IN PROGRESS
Amika (*.verat.net) – Orao lebdi na vrhu Neba…
Ali prethodno jedno pitanje: moze li se napisati
internet-roman “Otvorena knjiga”, drugaciji od ostalih? Knjiga koja ce biti
struktura tekstova, mojih I vasih, nasa nova mogucnost da savladamo stvarnost?
Vidite I sami: nad rusevinama utopija u nama I oko nas lebde
tekstovi-poternice za odbeglim smislom. Ako okupimo one koje pripadaju Orlovom
gnezdu, mozda ce se dogoditi mali/veliki BUM fragmenata, novo cvrsto jezgro
magme u oblacima prasine I pare…
Dakle, ipak:
Orao lebdi na vrhu Neba
A lovac sa psima kruzi svojom stazom…
T. S. Eliot
Ivy (*.Level3.net) – Dobro si uklopio
"white noise", izuzev nekoliko iskaza koje smatram "manipulativnim"
i nepotrebnim. Kako ces od takvog materijala da sacinis roman? Ko su ti
licnosti?
Amika (*.verat.net) – Ivy, usla si u igru
"Otvorene knjige" i vise ti nema spasa. Zacetak teksta je tu, ostalo
je u domenima slutnji. Ovo je jedna od mogucnosti, zasto da ne?
Ivy (*.Level3.net) - Ah, da...
Znala sam sta ces mi odgovoriti: 'radna' verzija, tek predstoje prepravke...
Sto bih ja rekla 'work in progress'; isto kazem i za sebe - ja sam 'work in
progress'.
Amika (*.verat.net) – Knjizevno delo ima
svoje unutrasnje srediste, neku vrstu karme prepoznavanja prica koje moraju da
budu ispricane. Ovako ili onako. Seti se, pocelo je sa "Orao lebdi na vrhu Neba / a lovac sa psima kruzi svojom
stazom".
Ivy (*.Level3.net) - Ti bi o politici na
civilizovan, sofisticiran, filozofsko-poetski nacin, pa malo T. S. Eliota, pa
malo W. B. Yeatsa... To moze samo sa jedne emocionalne i vremenske distance. Zar
"Savrsen zlocin" mora da dobije nastavak? Zasto ne pises neku drugu
knjigu?
Amika (*.verat.net) - Interesuju me
vidjenja onoga sto se dogadja, subjektivne istine koje su nepromenljive. I
metafore koje to stanje odslikavaju.
Margarita (33.123.*) – "Ima na svetu Bog zna koliko razlicnijeh glasova, ali ni jedan
nije bez znacenja" (Korincanima poslanica prva apostola Pavla, 13,10).
Stefan (*.yubc.net) - Doziveo sam (i preziveo) slicnu bezaniju.
Scene iz filmova “katastrofe”: puste ulice, tamni prozori i zakljucane kapije,
prazne raskrsnice na kojima se ravnodusno smenjuju svetlosti semafora. Projuri
poneko policijsko vozilo okiceno svetlostima kao bozicna jelka. Kada nestane
iza ugla zacuje se huk mase, zvizduci i zvizdaljke, nejasni povici i pisak
sirena koje se lome
duz ulica. Onda odjednom nastupi muk, teska tisina koju nista ne moze da
objasni. Kao da si jednim potezom prebacen u neko drugo vreme, noc i godinu,
kada beogradske lipe isto tako mocno mirisu a puste ulice su samo asocijacija
za blizinu jutra.
King (*.edu.au) -
BULEVAR
Huk mraka i
jecaja, tutanj vodenog topa
drhte joj
bludne oci, ruka mi prolaze kopa
gdje otici
odavde, kad sve je tako cudno
odvaja se svjetlo od lampe, lijepe se ruke
bludno
precicama kroz
dvorista, ko kroz mladost svoju
svjetlost
semafora bjezi, prebrzo mijenja boju
bulevar
pritisce zebnja, misao se skvrcila cedno
pesimisticki
stihovi teku,stvari su rastacu bijedno
prigusena
svjetlost krije ljepotu prosloga maja
nemam srece,
ovo je samo otpadak nekadasnjeg raja
(Dany Free)
Ivy (*.Level3.net) - U jednom klubu u
SoBe, na meniju su odstampani stihovi Kahlil Gibrana:
"Yesterday is but today's
memory... And tomorrow is today's dream". Odusevila sam se, tako je sve to
delovalo nestvarno uz hip-hop/tehno muziku i "industrijski"
unutrasnji dizajn...
Takvu knjigu treba da napises! To je post-modernizam, "only in America". Naravno, uz
"breeze" sa Atlantika... Ne da se opisati recima.
Amika (*.verat.net) – Kada dodjes u
Beograd, odvescu te u kafe u kome gosti dobijaju mali dnevni podsetnik na kome pise: "Vas danasnji dan je nagrada ili
kazna za jucerasnji".
Ivy (*.Level3.net) - Pa to je tipican
kafe/restoran 'na americki nacin'!
Amika (*.verat.net) – Ni slucajno. Nema u
njemu niceg silikonskog, vec je francuskog tipa sa srpskim preterivanjima. Cak
se oseca i miris "gitanes" u vazduhu.
Ivy (*.Level3.net) - Ti mislis na one
drusne, 'krkne' zene a la Rubens, rasterecene svake 'prirodne gravitacije', vs.
americkim barby-doll siliconskim plavokosim-dugonogim lepoticama?
Amika (*.verat.net) – Mislim na citirani
tekst mudrog Duska Radovica. Nema tu mnogo prostora za secanja i snove, vec novo danas za tvrdo
juce.
Ivy (*.Level3.net) - Mislila sam na 'moj' kafe,
'millenijum-style', a ne 'tvoj'.
Moj mesni 'shooters' je na kanalu, gde ja 'hangout'/zevzecim
uz hladno pivo. Kao nasi splavovi, recimo: sedis na doku, a preko puta su
ukotvljene jahte i jedrilice na cijim palubama preplanule lepotice pijuckaju
isto hladno pivo koje im donose kelnerice (inace wannabe/aspiring glumice i
modeli) iz 'Shooters'-a. Unutra je bazen gde se obicno odrzavaju 'najbolje
silikonske grudi', 'najbolja guza' -takmicenja. Na ogromnim ekranima preplanuli
mladici gledaju neki sportski prenos... To je ovde autenticna zabava, iliti
mesni hangout.
Amika (*.verat.net) – Razocarala si me, ja
sam mislio da su Ameri manje "virtuelni". Ili
je to neki rajski rezervat?
Ivy (*.Level3.net) – To je kraj ovog
veka. Eliot ga je prorocki video jos 1934. godine!
"Gde nam je Zivot izgubljen u
zivljenju?
Gde je mudrost izgubljena u znanju?
Gde znanje izgubljeno u informaciji?
Krugovi Neba u dvadesetom veku
Odvode nas sve dalje od Boga,
I sve blize Prasini."
СТАВИТЕ НА УСТА ХАНЗАПЛАСТ
_ nije problem s
intelektualcima sto ne znaju... nego sto nemaju organe, a narocito sto nemaju
k... kurazi
Salamander
(*.novogate) – By N: U Bgd je pravo tropsko vreme. Bgdjanke su se odmah
"svukle" u minice i tange, Bgdjani su poceli da furaju najnoviju
musku "crnu" modu sa tamnim cvikerima. Uvece se po Bgd-u organizuju
nezaboravne i sulude plesne zurke i zabave na obali jezera na Adi u brojnim
kaficima nacickanim na obali! To se moze
i konstatovati po fenomenalnom ozvucenju i light-showu koji stoji instaliran na
terasama ovih tropsko uredjenih kafica. Stolovi i stolice su izneti na samu
plazu, pa se zaista ima ugodjaj da ste negde na moru! Tako se polako
"vraca" primorski duh u Bgd, a u Bgdjanima se budi "duh"
predaka...
Karaburac (*.skf.com) - By Perica Gunjic: -
Nije ti, bre, ovo Beograd, idiote - vice starija zena u crnini jednom od
policajaca koji ispred zgrade kraljevacke opštine u "maricu" uvode
devetoricu momaka u majicama "Otpora". Stotinak ljudi koji su došli
da podrze registraciju Narodnog pokreta "Otpor", takode pokušavaju da
spreci policajce. Ovo hapšenje je, u odnosu na beogradsko premeštanje kostiju,
miroljubiva policijska akcija. Policija bi da fizicki spreci potpisivanje
podrške "Otporu", ali im ljudi ne daju da pridu stolu. Jedna zena im
se unosi u lice:
- Misliš da ceš tek tako da prodješ? Misliš da ovde možeš da
biješ narod?
Niko ih se ne plaši, bez obzira što su kordoni policije
nekoliko dana ranije divljali po Beogradu. Vecina lokalnih policajaca je iz
Kraljeva, grad je mali,
svi se znaju, a na demonstracijama, kada je odbranjena lokalna televizija,
ucestvovao je svaki treci Kraljevcanin.
Salamander (*.novogate) - Zbog nesnosne zege i
plakatni rat je posustao. Samo se jos mogu videti iscepani plakati Otpora sa
kojih gleda nekadasnja faca Radojka kome je u Pozarevcu razlupan i polomljen
nos...
Karaburac (*.skf.com) - Narod vice i
protestuje, no policajci ipak završavaju posao zbog koga su došli. Otimaju sto
i nose ga u zgradu opštine, odakle je donet. Ljudi im aplaudiraju na
"podvigu". Neki još trce za stolom da na brzinu potpišu podršku
"Otporu". Policajci ga podizu visoko u vazduh. Kamera televizije
Kraljevo sve to snima sa opštinskog prozora a taj snimak ce istog dana
uveseljavati sugradane.
Posle manje od jednog sata policija je pustila devetoricu
uhapšenih momaka. Napravljena je kolona na celu sa mladicima iz
"Otpora" koja se pobednicki prošetala gradom i od prolaznika dobila
aplauz.
Talicni (210.145.*) - Na Radio Indeksu
ponovo se moze cuti hit iz vremena protesta 1996/97:
Pacovi su uništili zmije, / slonovi
su podlegli,
pametan je svako ko se krije, / qudi
su pobegli...
Stavite na usta hanzaplast, / pacovi
iz podruma uzeli su vlast!
Et (139.134.*) - Bilo kakav protest
protiv nasilja nad nasim narodom na Kosovu obesmislili su nasi veliki stratezi.
Umesto pravne drzave njihov odgovor je -
osveta. Sada nama treba Oslobodilacka vojska!!! Studente u Beogradu vise ne
prozivajte za nepatriotizam, ono sto oni rade makar se moze nazvati
otporom.
Talicni (210.145.*) - Na Dan bezbednosti,
"otporasi" su u dugackoj koloni dosli pred policijsku stanicu da se
"predaju". Medjutim, policija je ulicu preprecila "kecom" a
zatim je doslo pojacanje u dzipovima i specijalci su formirali kordon. Ispred
je izasao jedan policijac koga su saletele devojke iz "Otpora". On je
dopustio da poloze cvece i poruke na jedan dzip, a njegove kolege u kamuflaznim
uniformama pobacale su cvece u kontejner.
Lazar S. (*.sezam.pro) - Sedam je razloga
zbog kojih je "Otpor" postao najopasnija i najprogonjenija politicka
formacija u Srbiji:
1. Vlast se u njemu prepoznala, kao u ogledalu. Tako je i ona
pocela.
2. Oni se ne mogu ucenjivati kao opozicija. Nemaju partiju,
prihode, imovinu, staru stednju, platu, topli obrok, penziju, stan,
automobil...
3. U policiji ne postoje njihovi dosijei, oni nisu
kriminalci, dileri, lopovi i lazovi pa nema ni ucena.
4. Oni nisu promenili stranu, niti se udomili iz jedne
partije u drugu pa u trecu.
5. Nemaju lidera, organizaciju, adrese, upravne odbore,
spiskove clanova i simpatizera, a sto je "najgore" jos nisu izradjali
ni decu.
6. Nepredvidivi su u akcijama jer imaju pameti i duha, humora
i hrabrost, mladosti i izdrzljivosti.
7. Nenasilna su organizacija i insistiraju na tome, pa im
pristupa sve vise starijih i uglednih ljudi...
Stefan (*.yubc.net) -"Vladajuca oligarhija je stvorila i nametnula zakone koji ne
uspostavljaju red u drzavi Danskoj, vec su remetilacki faktor i reda, i pameti.
Da bi paradoks bio potpun, to su zakoni odmazde i zakoni haosa. Nije problem s
intelektualcima sto ne znaju sta se desava, nego sto nemaju organe, a narocito
sto nemaju k... kurazi", izjavio je profesor Ratko Bozovic.
Talicni (210.145.*)
Svaka čast!
Pacovi iz podruma uzeli su vlast!
Pacovi su sve izujedali,
nametnuli svoju kulturu,
kada su se svi predali
zaveli su diktaturu…
НОВИ ОСМЕХ ДРЕВНЕ ВИЗАНТИЈЕ
Десет векова касније, у другој половини XX века, филозоф Карл
Попер дефинише: Реалност је оно што делимо са другим људима
и, уз постојање физичке и психичке сфере, издваја као посебну сферу “СВЕТ ПРОИЗВОДА ЉУДСКОГ ДУХА” у којој су књиге,
симфоније, склуптуре, мода, авиони, компјутери... Тај виртуелно-стварни свет није
супротност физичком и психичком већ је његова надоградња и мултипликација са којом
успоставља интерактиван однос, пише Попер. Интеракција и садржај наших исказа су оно
што постоји и што се смешта у индивидуи, информацији, култури
- а ја томе додајем - данас и у виртуелним сферама, на Великој Мрежи.
Године 1997. Горан Петровић објављује
изванредан роман “Опсада Цркве Светог Спаса”. За манастир Жичу у роману, он из Константинопоља
доноси четири “никејска” прозора без којих би она била слепа а кроз који се виде
“четири главна смера времена”: кроз први се види садашњост, кроз други прошлост,
кроз трећи будућност, а кроз четврти се види “на даљину”. Претпостављам да га је
учење Симеона инспирисало за ово решење, чак и ако није, они припадају истој духовној
вертикали.
Године 2003. објављен је „Осмех Византије - интернет-роман Отворена
књига“, а 2014. друго издање тог романа, први пут на Мрежи, на адреси http://osmehvizantije.blogspot.com/
Роман је одмах постао
непожељан. Зашто? Зато што
-
подсећа на примеру византијске
(ромејске) цивилизације - која је трајала једанаест векова (1.100 година),
претходила нашој и добрим делом је створила – да свет није почео са нама и овим
структурама на власти и да ће трајати и после нас, процењујући наш јадни
допринос томе;
-
намеће јеретичке помисли да су
култура и њена традиција супериорнији од „културе“ манипулација и насиља;
-
шири пошаст различитих мишљења и
њихове толеранције у истом животном и културном простору;
-
постоји на медију који се још увек
не може усмеравати и контролисати;
-
не доприноси јачању високих капитала
и стечених позиција, нити освајању нових;
-
као интернет-роман типа отворене књиге, „Осмех Византије“ никад
неће бити коначно завршен (а ни савршен), а како је ово друго издање боље од
претходног, постаће још непожељније.
Све то потврђује
напред већ изречено: Византија постоји.
Да би те и многе друге заборављене
вредности постале очигледне и “опипљиве”, да би биле шире познате и коришћене, да
би биле занимљиве и обухватале и елемент игре коју свака права креација подразумева,
Византија се мора поново населити. То ће оживети тело оне моје, наше и ваше, виртуелне
и духовне, пријатељске и симпатичне хоботнице ARGONAUTA ARGE. У сумрачној
сенци свесветске OCTOPODUS VULGARIS појавиће се поглавља овог романа, трагачи за византијском плавом бојом, изгубљеном “грчком ватром”, за Светом
Софијом у изворном облику и једанаестовековним Константинопољем, за свим вредностима овога и онога света које
више не смемо губити. Тако ћемо уместо укинуте
географије стећи нову као ефикасан противотров за све октоподе и све vulgarise овога и онога света…
Мала ARGONAUTA ARGA
испузала је на жало код Константинопоља и пружила своје духовне
краке све до Србије,
Београда,
Европе и „Осмеха Византије“:
У Београду – http://www.amika.rs/Bgd-sadrzaj.htm
У Белом Граду деспота Стефана Лазаревић -http://www.amika.rs/KnezevinaSrbija/1.htm
У Сингидунуму - http://www.amika.rs/Singidunum-sadrzaj.htm
У виртуелном Београду, Србији и
Европи - http://www.amika.rs/
У Таргет-граду Београду, на крају века и миленијума,
милосрдне 1999- године – “САВРШЕН ЗЛОЧИН” – http://www.amika.rs/SAVRSEN%20ZLOCIN%20PDG/savrsen_zlocin.pdf
И на крају, да не заборавим:
Док
се Земља још врти
И
док још светлости има,
Господе
подари свакоме
Оно
што нема;
И
не заборави,
Молим
Те, не заборави,
На
мене!
(И на вас…)
Миливој Анђелковић
Нема коментара:
Постави коментар